BULATOVIĆ U INTERVJUU VIJESTIMA: ZASTOJ TERMOELEKTRANE KOŠTAĆE OKO 65 MILIONA

Elektroprivreda (EPCG) je već nabavila po povoljnim uslovima dio električne energije koja će nam nedostajati sljedeće godine kada će Termoelektrana (TE) “Pljevlja” zbog rekonstrukcije biti van pogona osam mjeseci, a preliminarne procjene upućuju na to da će nam, uz prosječne hidrološke uslove, nedostajati oko 400 gigavat sati (GWh) električne energije, što bi, kad se prevede na jezik novca, prema sadašnjem stanju koštalo oko 65 miliona eura.

Ovo je u intervjuu “Vijestima” kazao izvršni direktor državne energetske kompanije Ivan Bulatović, naglašavajući da TE “Pljevlja” ima učešće učešćem u proizvodnji od 40 odsto.

“Cijenim da bi svi relevantni akteri trebalo da imaju u vidu ozbiljnost izazova s kojima će se EPCG suočiti sljedeće godine, naročito u kontekstu potrebe za nabavkom veće količine električne energije. Imajući u vidu sve obaveze po osnovu nabavke značajne količine električne energije iz uvoza za sljedeću godinu, mislim da nije realno očekivati da se cjelokupna dobit izdvoji za državni budžet”, istakao je Bulatović.

On je kazao da je nikšićka Željezara do sada koštala EPCG 26.128.878,18 eura i smatra da bi uz odgovarajućeg strateškog partnera, EPCG može dovesti ovu kompaniju do toga da ima svijetlu perspektivu, u kojoj bi radnici Željezare dio poslova obavljali za potrebe energetske kompanije.

“Radnici EPCG-Željezara zarađuju svoju platu i, upravo iz namjere da se nijedan cent ne izdvoji bez jasnog osnova, ponekad dolazi do kašnjenja u isplatama zarada, sve dok se iste zaista ne zarade”, naglasio je Bulatović.

Prema njegovim riječima najvažniji projekti koje EPCG treba da realizuje u narednom periodu odnose se na modernizaciju postojećih i valorizaciju novih izvora energije. Među njima su ekološka rekonstrukcija i modernizacija TE “Pljevlja”, modernizacija agregata i ugradnja agregata A8 u hidroelektrani (HE) “Perućica”,prevođenje viška vode iz rijeke Zete u jezera Krupac i Slano, gradnja vjetroelektrane (VE) “Gvozd”, male hidroelektrane (mHE) “Otilovici”, hidroelektrane (HE) “Kruševo”...

Koji su najznačajniji projekti koje EPCG treba da realizuje u narednom periodu, kolika je njihova vrijednost i koliko od te sume energetska kompanija finansira svojim novcem, a koliko iz kredita?

Najvažniji projekti koje EPCG treba da realizuje u narednom periodu odnose se na modernizaciju postojećih i valorizaciju novih izvora energije. Kada je riječ o osavremenjivanju postojećih pogona, jasno je da prioritet imaju ekološka rekonstrukcija i modernizacija Tremoelektrane (TE) “Pljevlja”, zatim modernizacija agregata i ugradnja agregata A8 u hidroelektrani (HE) “Perućica” te prevođenje viška vode iz rijeke Zete u jezera Krupac i Slano. Ekološka rekonstrukcija, modernizacija i adaptacija TE “Pljevlja” koštaa više od 67 miliona eura, što je suma izdvojena iz sopstvenih sredstava EPCG, a svrha projekta je da se smanji negativan uticaj na životnu sredinu i produži radni vijek samog postrojenja. Ugradnja agregata A8 u HE “Perućica”, koja će se realizovati u saradnji sa Njemačkom razvojnom bankom (KfW), koštaće oko 24 miliona eura, a imaće nominalnu snagu od 58.5 megavata((MW), čime će se instalisana snaga elektrane uvećati sa 307 MW na 365.5 MW, a protok elektrane sa 68 m³/s na 81.75 m³/s. Prevođenje viška voda iz rijeke Zete u Krupac i Slano bi koštalo 24 miliona eura, a doprinijelo bi efikasnijem radu HE “Perućica” i ublažavanju poplavnog talasa rijeke Zete.

Što se tiče novih projekata, u fokusu su Vjetroelktrana VE “Gvozd” 1 i 2, HE “Kruševo”, HE “Komarnica” i nastavak projekta Solari 5000+. Vrijednost projekta VE “Gvozd” je 82 miliona eura, što je obezbijeđeno kreditnim aranžmanom sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD), a trebalo bi da ima instalisanu snagu od 54.6 MW i godišnju proizvodnju od 150 GWh (Gvozd 1), uz mogućnost uvećanja navedenih brojki za 22-25 MW (Gvozd 2). HE “Komarnica” bi imala instalisanu snagu od 172 MW i očekivanu godišnju proizvodnju od 213 GWh, a koštala bi do 315 miliona eura, dok bi HE “Kruševo” imala instalisanu snagu od 82 MW i očekivanu godišnju proizvodnju od 170 GWh, a koštala bi 160 miliona eura. Nastavak projekta “Solari 5000+”, shodno poslovnoj filozofiji “proizvodi tamo gdje trošiš”, donijeće mnogo benefita građanima, a Elektroprivredi će omogućiti da višak energije plasira na berzu.

Iz navedenog se vidi da se, uz ekološku rekonstukciju, modernizaciju i adaptaciju TE “Pljevlja” kao izuzetak, projekti finansiraju ili će se finansirati kroz kreditne aranžmane sa renomiranim bankama (npr. KfW, EBRD) uz mogućnost učešća EPCG do 10 odsto.

U kojoj su fazi investicioni projekti VE “Gvozd”, mHE “Otilovići” i SE “Briska gora” sa čijom se realizacijom kasni? Kada je realno da ove investicije budu završene?

Što se tiče projekta VE “Gvozd”, svi tenderski postupci za izvođače su u toku, a 12. aprila je izvršeno otvaranje ponuda za vjetroagregate i otpočeti su pregovori o ugovoru sa renomiranom njemačkom kompanijom Nordex. Očekujemo da ćemo dobiti osam turbina snage od po 6,8 MW što nam omogućuje da projekat u drugoj fazi proširimo za dodatnih 22-25 MW, što je zaista izuzetno, budući da se radi o energiji vjetra koja je od posebnog značaja za energetsku tranziciju. Potpisivanje ugovora i početak radova nas očekuju tokom ljeta ove godine, sa previđenim periodom izgradnje od 18 mjeseci.

Kada je riječ o mHE “Otilovići”, kao mnogo manjem projektu, možemo reći da je ova mala hidroelektrana, koja će koristiti postojeću akumulaciju i, kao takva, neće uticati na životnu sredinu kao druge mHE, posebno značajna za EPCG i Pljevlja. Upravo je u utorak, 30. aprila, konačno objavljen tender za izradu glavnog projekta i izgradnju mHE sa rokom za dostavljanje ponuda od 60 dana. Samim postupkom je od ponuđača i traženo da definiše optimalni rok izgradnje, s tim što očekujemo da će elektrana biti u pogonu već u 2026. godini.

Projekat SE “Briska Gora” je u zastoju, a EPCG će sa svojim partnerom, kompanijom Fortum iz Finske, inicirati razgovore sa novoformiranim Ministarstvom energetike i rudarstva, kako bi se ustanovilo da li se mogu prevazići administrativni problemi sa kojima se projekat susreo u minulom periodu. Mislim da bismo, na fonu ranije iskazane spremnosti za ostvarivanje ciljeva pravedene tranzcicije, a cijeneći izuzetan solarni potencijal prostora Briske Gore, morali da valorizujemo tu priliku.

Potpisali ste nedavno ugovor sa CGES-om za priključenje agregata A8 u HE “Perućica” na prenosni sistem. Koji su benefiti od ovog projekta i kada će agregat biti na mreži?

Osmi agregat će, kao što je već navedeno, imati nominalnu snagu od 58.5 MW, čime bi se uvećala instalisana snaga elektrane sa 307 MW na 365.5 MW, a protok elektrane sa 68 m³/s na 81.75 m³/s.

Agregat A8 će biti priključen na treći cjevovod elektrane, koji je projektovan za propuštanje instalisanog protoka od 3 x 12.75 m³/s za tri agregata A6, A7 i A8. Obim projekta ugradnje osmog agregata u HE “Perućica” obuhvata projektovanje, nabavku i ugradnju elektromašinske opreme (turbina, generator, blok transformator, pobuda, zaštite, VN oprema i sl) i izvođenje građevinskih radova na dovodnom i odvodnom sistemu elektrane.Projekat ugradnje agregata A8 će biti realizovan u saradnji sa KfW od koje je dobijena Indikativna ponuda za finansiranje projekta. Potpisivanje kreditnog aranžmana sa KfW bankom u iznosu od 24 miliona eura, koji uključuje i potrebna sredstava u vezi Projekta ugradnje Agregata A8, očekuje se početkom juna 2024. godine, kada se planira i objavljivanje tendera za projektovanje, nabavku i ugradnju potrebne elektro-mašinske opreme za sami agregat.

U narednoj godini očekuje nas zastoj u radu TE “Pljevlja” zbog najavljene rekonstrukcije. Koliko ćemo morati struje da nadomjestimo iz uvoza, koliko će to koštati energetsku kompaniju i da li su neke količine struje već kupljene?

Ozbiljan menadžment najvažnije kompanije u državi dužan je da se pravovremeno pripremi za delikatne situacije, a ova u kojoj će TE “Pljevlja”, s učešćem u proizvodnji od 40 odsto, biti van pogona osam mjeseci, svakako je među najkompleksnijim. Jedan dio nedostajućih količina nabavljen je po veoma povoljnim uslovima, a drugi dio će se nabavljati u skladu sa procjenama Direkcije za upravljanje energijom. Preliminarne procjene nas upućuju na to da će nam, uz prosječne hidrološke uslove, nedostajati oko 400 GWh električne energije, što bi, kad se prevede na jezik novca, prema sadašnjem stanju, koštalo oko 65 miliona eura.

Koji je Vaš stav u vezi s eventualnim gašenjem TE “Pljevlja”? Kakve bi to posljedice ostavilo na EPCG i na ukupan energetski sektor u Crnoj Gori?

Ako govorimo o nekom kraćem vremenskom intervalu, jasno je da gašenje TE “Pljevlja” nije opcija o kojoj EPCG razmišlja. Naravno, nacionalnim energetskim i klimatskim planom će biti definisana okvirna godina izlaska iz pogona ovog postrojenja. Iz odgovora na prethodno pitanje se može izvesti zaključak o ogromnom značaju TE “Pljevlja” za EPCG i cjelokupan energetski sistem Crne Gore. Svjesni smo, međutim, globalnog konteksta u pogledu zaštite od klimatskih promjena, odnosno obaveze da svoje djelovanje usklađujemo sa direktivama EU i EZ. Takva situacija – ogroman stepen zavisnosti od rada TE “Pljevlja” i obaveza da u jednom trenutku prestanemo da koristimo taj izvor energije – nalaže nam vrlo ozbiljno i precizno planiranje i realizaciju tranzicionog procesa, koji sprovodimo tako što ekološkom rekonstrukcijom produžavamo radni vijek TE “Pljevlja”, a pokretanjem investicionog ciklusa na polju obnovljivih izvora energije gradimo adekvatne zamjenske kapacitete, čime ćemo, u jednom trenutku, zelenom energijom nadomjestiti izlazak TE “Pljevlja” iz proizvodnje.

EPCG je lani ostvarila dobit od 52,4 miliona eura. Koliko ćete od ove sume morati da prebacite u državni budžet? Kakav poslovni rezultat očekujete u ovoj godini i na čemu temeljite ta očekivanja?

Odluka o prebacivanju novca u državni budžet, odnosno raspodjeli dividende, svakako predstavlja ingerenciju Skupštine akcionara, odnosno Vlade Crne Gore, budući da je država vlasnik preko 98 odsto akcija. Cijenim da bi svi relevantni akteri trebalo da imaju u vidu ozbiljnost izazova s kojima će se EPCG suočiti sljedeće godine, naročito u kontekstu potrebe za nabavkom veće količine električne energije. Imajući u vidu sve obaveze po osnovu nabavke značajne količine električne energije iz uvoza za sljedeću godinu, mislim da nije realno očekivati da se cjelokupna dobit izdvoji za državni budžet po navedenom osnovu. Kada je riječ o poslovnom rezultatu, jasno je da EPCG u tom dijelu značajno zavisi od hidroloških prilika i cijena na tržištu. Ti faktori su ove godine bitno drukčiji u odnosu na 2023, pa shodno trenutnim kretanjima, očekujem pozitivan rezultat, ali svakako manji nego što je to bio slučaj prošle godine.

Jedan od velikih problema je rješenje pitanja Željezare. Koliko je do danas nikšićka fabrika koštala EPCG?

Kupovina imovine Željezare od prethodnog vlasnika, Toscelika, koštala nas je 20.057.801,83 eura. Dalje, za porez po odbitku smo državi uplatili 862.977,84 eura, a za samu kćerku firmu, EPCG-Željezara Nikšić smo po osnovu fakturisanih radova i usluga (1.953.098,51 eura), pozajmica (550.000 eura) i osnivačkog uloga i dokapitalizacija (2.705.000,00 eura), izdvojili ukupno 5.208.098,51 eura. Zbirno, kada se saberu svi troškovi, naša ulaganja u ovaj projekat iznose 26.128.878,18 eura.

Zarađuju li sada radnici Željezare svoju platu?

Radnici EPCG-Željezara zarađuju svoju platu i, upravo iz namjere da se nijedan cent ne izdvoji bez jasnog osnova, ponekad dolazi do kašnjenja u isplatama zarada, sve dok se iste zaista ne zarade.

Jeste li optimista da ćete pronaći partnera za zakup pogona Željezare - “Kovačnice” i “Čeličane” i šta bi po Vašem mišljenju bilo najbolje rješenje za nikšićku fabriku?

Dosadašnji javni pozivi su pokazali postojanje interesovanja veoma kredibilnih kandidata. Smatram da, uz odgovarajućeg strateškog partnera, EPCG može dovesti ovu kompaniju do toga da ima svijetlu perspektivu, u kojoj bi radnici Željezare dio poslova obavljali za potrebe naše kompanije. Takođe – i ne manje važno – iskorišćavanje solarnog potencijala i mogućnost priključka na prenosnu mrežu predstavljaju neke od prioriteta EPCG. Time bi se stvorila dodatna vrijednost na tom lokalitetu, što bi bilo od velikog značaja za EPCG i Željezaru, jer bi se, kroz puštanje u pogon takvog objekta, stvorili realni uslovi za otvaranje novih poslova za radnike kćerke-firme.

Prevođenje vode iz Zete u Krupac i Slano jezero od sljedeće godine

Dokle ste stigli sa projektom prevođenja viška vode iz Zete u Krupac i Slano jezero?

Dugo se čeka na usvajanje PUP-a Nikšić, što je, nesumnjivo, preduslov za realizaciju ovog projekta te izradu i inoviranje pripadajuće tehničke dokumentacije. EPCG stoji iza obećanja koje se odnosi na to da će se ovaj projekat realizovati na ekološki prihvatljiv način, a saglasni smo i sa tim da se inoviranim rješenjima prevaziđu svi problemi na koje je ukazivao dio mještana. U cilju što kvalitetnije realizacije ovog projekta, realizovaćemo ga u dvije faze. Prva podrazumijeva tunel Krupac - Slano, a druga se odnosi na vezu između rijeke Zete i akumulacije Krupac. Upravo je kompletiran ekološki elaborat za fazu I i on će već do kraja ovog mjeseca nadležnoj agenciji biti predat na ocjenjivanje. Početak radova bismo mogli očekivati sljedeće godine, nakon završetka svih neophodnih procedura.

Situacija u Solar gradnji bolja nego prije tri mjeseca

Ministar energetike Saša Mujević je u januaru kazao da situacija u “Solar gradnji” nije dobra. Šta možete reći o trenutnom stanju u tom preduzeću?

Situacija u našoj kćerci-firmi, EPCG-Solar-Gradnja sada je zadovoljavajuća i, u svakom slučaju, mnogo bolja nego što je to bio slučaj prije samo tri mjeseca. Razumije se, okolnosti nijesu idealne, tako da treba uložiti mnogo truda i rada kako bi se svi bitni segmenti doveli u optimalno stanje. Uzimajući u obzir posao koji EPCG trenutno obezbjeđuje na polju ugradnje fotonaponskih sistema, jasno je da Solar gradnja može da bude profitabilna firma.

Nastavak projekta Solari 5000+, shodno poslovnoj filozofiji ‘proizvodi tamo gdje trošiš’, donijeće mnogo benefita građanima, a Elektroprivredi će omogućiti da višak energije plasira na berzu.